Još prije par godina u Sarajevu skoro da nije postojalo mjesto gdje se može naučiti neki kreativni hobi. Nije bilo časova heklanja, radionica grnčarstva, slikanja na svili, izrade nakita. Nije bilo ni Bog zna kakvog izbora ručnih radova za kupiti. O bazarima i okupljanjima kreativaca da i ne govorim.
Posljednjih godina, na moju veliku radost, stvari se mijenjaju. Skoro svake sedmice otkrijem po jednu novu virtuelnu prodavnicu ručno rađenih predmeta. Postoji nekoliko asocijacija, udruženja i neformalnih grupacija koje okupljaju umjetnike i kreativce. Svakog mjeseca organizuje se bar jedan izložbeno-prodajni događaj. Facebook grupe obiluju idejama, komentarima, video snimcima, fotografijama. Nedavno je otvoreno i nekoliko prodavnica u kojima se tokom cijele radne sedmice mogu kupiti kreativni ručni radovi. Moglo bi se reći da je kreativnost u procvatu. Na putu ka zlatnom dobu čini mi se.
Kreativci su veoma darežljivi, svjedočila sam da su mnogo puta
poklonili svoje radove u humanitarne svrhe - malo je danas branši u
kojima ljudi poklanjaju svoje proizvode, znanje, vještine i vrijeme
besplatno za dobrobit drugoga. I kada razgovaram sa nekima od njih, obično su voljni da podijele iskustva, savjete, ideje. Priznat ćete da je to još veća rijetkost - umjesto da me smatraju konkurencijom, oni uvijek jedva dočekaju da zajedno idejificiramo.
Ipak, postoji tu nekoliko izazova koje sam ja kao polu-aktivni posmatrač uočila.
Prvo, radovi se slabo prodaju. Cijena proizvoda je najveće ograničenje koje navode potencijalni kupci, no kreativci se dovijaju na razne načine - prave jeftinije i manje stvari, daju popuste, organizuju nagradne igre. Moglo bi se reći da se na kraju ipak može pronaći ponešto za svačiji džep. Uprkos tome, teško je zaraditi od kreativnog rada. Ljudi se time očito bave prvenstveno iz ljubavi. Svijest društva o vrijednosti ručno rađenih proizvoda je nešto čime bi se trebalo pozabaviti - šteta je da se stvari napravljene s ljubavlju i trudom tako malo cijene. No, da ne budem potpuno negativna, reći ću da napretka ima, samo je jako spor.
Drugo, materijal je teško nabaviti. Prodavači su raštrkani, cijene su visoke, izbor je slab. Ne postoji ultimativni dobavljač materijala i alata za kreativni rad. Dobro, potrebe svakog umjetnika su specifične i dosta različite, ali ja sam mišljenja da tu postoji čitavo jedno neistraženo tržište koje vapi za analizom. Vjerujem da nema kreativca koji ne bi volio imati specijaliziranu prodavnicu u kojoj bi mogao naći sve što mu treba po povoljnim cijenama, naručiti ne tako popularne stvari makar i po skupljoj cijeni, ali da ne mora da se dovija kako da ih nabavi iz inostranstva. A sigurno i da potroši pare neplanski jer je ugledao neku inspirativnu điđu za koju nije ni znao da postoji.
Treće, dosta veliki broj kreativaca nema smisla za biznis. Prave odlične stvari, ali ne znaju kako da ih prezentuju na pravi način, nemaju načina da dođu do svojih potencijalnih kupaca, neki čak nisu ni svjesni potencijala koji imaju. Dosta onih koji su i uspjeli da pokrenu uspješan posao, ima problema sa širenjem posla na druge gradove ili sa pokrivanjem većeg broja kupaca. Postoje neki edukacijski sadržaji koji im donekle mogu pomoći, ali uglavnom nisu dovoljno konkretni, dostupni niti fokusirani na specifične potrebe kreativaca.
Četvrto, polje rada grupa, formalnih i neformalnih, sa kojima sam ja upoznata, dosta je usko, uglavnom se odnosi na organizovanje izložbi i promociju proizvoda ili same grupe. Mislim da ne postoji nijedna globalna grupacija na nivou BiH, koja okuplja kreativce i bavi se svim gore navedenim izazovima na jedan sveobuhvatan način, koji bi istovremeno bio prilagođen i individualnim potrebama.
Odavno razmišljam da provjerim ove pretpostavke i zađem dublje u problematiku, odnosno izazovatiku. Tako je nastala jedna anketa, namijenjena ženama koje se bave ili se žele baviti kreativnim radom. Ako ste jedna od njih, molim vas da je popunite. I / ili je proslijedite drugima. I naravno, svaki konstruktivan feedback je dobrodošao.
Link na anketu: http://bit.ly/XVwuNl
