Sigurnost djece na internetu

Prošle subote sam po drugi put kao predavač učestvovala na seminaru pod nazivom Sigurnost djece na internetu u Nahli. Veoma me razočarao slab odziv roditelja, ali me zato jako pozitivno iznenadio interes nastavnog kadra, te studenata i srednjoškolaca. 

Pored odličnih ocjena u evaluacijama koje mi daju nadu da su polaznici naučili nešto korisno, uspostavljanja kontakata i nekoliko opcija saradnje na sličnim seminarima, među veće uspjehe ubrajam činjenicu da smo uspjeli da podstaknemo ljude na dijalog, što je obično najveći izazov kad su ovakvi seminari u pitanju. To je otkrilo goruća pitanja.

Zašto su roditelji danas nezainteresovani za informatički odgoj djece? Prije svega, vjerovatno jer veliki broj njih nije svjestan problema koji nastaju neadekvatnim korištenjem tehnologija ili se jednostavno boje da tim tehnologijama nisu dorasli. Gospođa Mirsada Hadžić, koja je obradila psihološki aspekat teme, istakla je jednu vrlo zanimljivu pojavu: danas se po prvi put u historiji čovječanstva dešava da su djeca u nečemu pametnija od roditelja, da su ih prerasli umjesto da od njih uče.

Kako motivisati roditelje da uče a zatim i podučavaju svoju djecu pravilnom korištenju računara i interneta? Teško. :D Ali zajednički zaključak je da ključnu ulogu u tome mogu i moraju odigrati škole. Stoga je odlično što postoji tolika zainteresovanost nastavnika i samih učenika za ovu temu.

Ko se sistemski trudi na ovom planu? Neke organizacije su imale kratkoročne projekte slične ovom Nahlinom seminaru. Postoji web sajt koji je također finansiran kroz NVO sektor, ali ne znam koliko je on koristan jer se radi o statičkoj stranici. Država? Još ništa konkretno. Navodno da postoji odsjek policije koji se bavi kriminalom na internetu, sa akcentom vjerovatno na dječiju pornografiju i pedofiliju. Bilo bi zanimljivo to malo više istražiti.

No nije se sve zadržalo na priči o sigurnosti. Razmišljali smo i mnogo šire.

Neke od ideja / sugestija koje su došle od polaznika ili nas predavačica svakako bi vrijedilo više razraditi:

• računar u funkciji djece sa posebnim potrebama
• afirmativno korištenje interneta (primjeri, projekti, radionice)
• djeca u virtuelnom okruženju - analiza stanja u vrtićima i školama

Završit ću sa dvije misli o odgoju i razvoju djece koje bi nam konstantno trebale biti na umu kada se bavimo temom interakcije djece i informacijskih tehnologija bilo koje vrste.

Ovisnost se sprječava umjerenošću, a umjerenost se vježba prekidanjem aktivnosti. Ovo se konkretno odnosilo na sve rašireniji problem ovisnosti o internetu, no može se primjeniti na štošta.  

Struktuiranje vremena se treba učiti već u predškolskom uzrastu. Samo tako ćemo imati društvo pojedinaca koji u odrasloj dobi znaju da organizuju svoj život i koji su sposobni da preuzmu odgovornost.